Klub studenata geografije Zagreb po treći puta organizira Međunarodni multidisciplinarni kongres ove godine pod nazivom Depopulacijski momentum - multidisciplinaran pristup proučavanju stanovništva
POČETNA O KONGRESU
ORGANIZATORI PROGRAM KONTAKTI KADA ? GDJE ? FOR OUR FOREIGN GUESTS
29.11.2019. - 01.12.2019. ARHITEKTONSKI FAKULTET, ZAGREB
SVE O OVOGODIŠNJIM SEKCIJAMA
MEĐUOVISNOST STANOVNIŠTVA I SOCIOEKONOMSKIH ČIMBENIKA U PROSTORNOM RAZVITKU
KLJUČNA PITANJA Kako socio-ekonomski čimbenici (zaposlenost, zastupljenost grana gospodarske djelatnosti, dobna i obrazovna struktura stanovništva, minimalna i prosječna primanja, bruto i neto dohodak, zakonodavne odredbe, javne i privatne inicijative, i dr.) utječu na prirodno kretanje, a kako na migriranje stanovništva? Kako i u kolikoj mjeri javna uprava na svim administrativnim razinama te inicijative privatnih osoba i poduzeća utječu na demografski razvitak u Hrvatskoj? Primjeri dobre i loše prakse? Može li participativni pristup planiranja prostornog razvitka poboljšati socioekonomsku sliku Hrvatske? Demografski razvitak uvjetuje prostorni razvitak i obratno. Stanovništvo je temeljna sastavnica bilo kojeg ekumenskog prostora te postoje brojni čimbenici koji su s njim u međuovisnosti. Oni ujedno dovode do različitih trendova socio-ekonomskog razvoja u prostoru i načina korištenja zemljišta koji zajedno sačinjavaju sam prostorni razvitak. Činjenica jest da je hrvatsko stanovništvo u posttranzicijskoj etapi. Prisutna je dominacija negativnih demografskih trendova u prirodnom i prostornom kretanju stanovništva te se, ukoliko se ne reagira s učinkovitim mjerama, takav scenarij očekuje i u budućnosti. Neupitno je da pozitivni ekonomski pokazatelji povećavaju mogućnost financijske stabilnosti pojedinca i zajednice. Međutim, kao takvi, ne osiguravaju pozitivnu demografsku sliku, jer uz njih, na planiranje broja djece, odabir mjesta stanovanja i rada utječe i niz drugih faktora. Socio-ekonomski čimbenici često se javljaju kao glavni uzrok, a istovremeno, i posljedica negativne demografske slike. Stoga se, kao sredstvo rješavanja pitanja hrvatskog prostornog razvitka, naslućuje participativni pristup u planiranju demografskog i prostornog razvitka, koji uključuje sve moguće aktere od lokalne do državne razine, znanstvenike i stručnjake te na kraju obične građane. Raznim mjerama pristupa odozdo i odozgo, od strane privatne i javne inicijative, prostorni razvitak Republike Hrvatske dobiva priliku za restrukturiranje i revitalizaciju stanovništva. Cilj je ove sekcije analizirati direktni i indirektni utjecaj socio-ekonomskih faktora na prostor RH. Valja dati primjere dobre i loše prakse te predložiti učinkovite mjere, prilagođene prostornim posebitostima, ali i međusobno usklađene na višoj razini, kako bi se strateški osigurao održiv razvoj hrvatskog stanovništva
HRVATSKO ISELJENIŠTVO BUDUĆNOST HRVATSKE?
KLJUČNA PITANJA Koji je povijesni kontekst, koji su motivi, uzroci i posljedice recentne emigracije stanovništva? Kakav je odnos prostora i iseljavanja? Koji su prostori Republike Hrvatske pogođeni iseljavanjem, a koje države su odredišta imigracije i u kojim razmjerima? Tko čini hrvatsku dijasporu i kakvu ulogu ona može imati u razvoju Hrvatske? Je li povratak iseljenika u Hrvatsku vjerojatnost ili mit? Kakva su njihova iskustva i koji su izazovi s kojima se susreću? Promatraju li se migracijske teme u Republici Hrvatskoj u posljednjih desetak godina, najviše se može pročitati i čuti o masovnoj emigraciji koja je zahvatila dobar dio zemlje. Zasigurno da to ne čudi, posebice ako je poznato da je odlazak u inozemstvo i pronalazak posla u inozemstvu olakšan ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Emigracijske teme dominiraju i zbog same činjenice da odlaze najvitalnije dobne skupine, ali i mlado obrazovano stanovništvo koje može biti pokretač promjena na bolje. Na recentnu emigraciju iz Republike Hrvatske utječe čitav koloplet činjenica, a neosporno je da se radi o jednom od najvažnijih procesa kojim je zahvaćeno naše društvo te o kojem ovise budući demografski, socio-ekonomski boljitak i stabilnost. No, postavlja se opravdano pitanje mogu li hrvatski iseljenici biti i budućnost Hrvatske? Odlaskom u inozemstvo, stječu se nova znanja i vještine koje mogu povratkom u Republiku Hrvatsku pokušati implementirati u naše društvo. Osim toga, poznato da je iseljenici šalju velike količine novčanih sredstava u svoju matičnu domovinu. Pretpostavka je da novčana sredstva šalju preostalim članovima obitelji, odnosno osobama koje nisu napustile Republiku Hrvatsku, a koje ta sredstva troše u Hrvatskoj, te i tako pomažu svojoj domovini. Ali u sklopu migracijskih tema je potrebno proučavati i razmotriti i drugu stranu – imigraciju. Bilo iz ljubavi prema domovini, nostalgije za zavičajem ili prijateljima, ili zbog nekih drugih razloga, dio iseljenika se odluči vratiti u domovinu. Upravo takove osobe zbog iskustva i stečenog znanja mogu biti, te često i bivaju generatori promjena u svom okruženju. Ciljevi ove sekcije su dakle prikazati kontekst i opseg suvremenog vala iseljavanja te utvrditi neke zakonitosti i faktore. Također, želi se uvidjeti na koje načine iseljenici ili povratnici mogu pomoći, ili pak pomažu Republici Hrvatskoj, bilo u smislu financijskih transfera koji se konstantno povećavaju ili u smislu ostalih čimbenika koji mogu generirati popravak situacije u budućnosti.
MIGRATIONS – A CONTEMPORARY PROCESS OF UTMOST IMPORTANCE
KEY QUESTIONS Which migration trends are characteristic of different countries? What are the reasons behind internal and international migrations (push and pull factors) and how can policies influence them? Which consequences (left by migration) are emigratory areas faced with? Migration—a change of place of residence—is a historic constant, present from the beginnings of human society. However, nowadays—more so than in the past—migrations form a crucial part of everyday life and have a significant influence, especially on the global labour market and demographic status of various areas. Furthermore, some of the greatest challenges Europe (as well as modern society as a whole) will face in the upcoming decades are inextricably tied to demographic trends. Those trends are, on the national and regional levels, predetermined by factors such as historic, economic, and ethno-cultural development. These factors form a basis which we can differentiate particular areas on, as well as find mutual characteristics and trends. For instance, political and socio-economic changes in post-socialist countries determined a range of mutual trends, especially those connected to emigration—e.g. freedom of movement for workers within the common European labour market has resulted in increasing numbers of migrants, mostly young people. On the other hand, these processes, characteristic of post-transition countries significantly differ in regard to those that we relate to other European countries, especially Western Europe. Population migrations (within Europe) are a combination of manifold push and pull factors. The high rate of youth unemployment, lack of education reforms, and a structural mismatch of the workforce form part of main push factors. In addition, a whole array of other general push factors aid to the increase of emigration rates: a worsening economic situation; drop in life quality; lack of jobs within certain professions, inadequate salary, etc. Attractive economic factors (pull factors) include a wider choice of jobs, higher income, better climate for entrepreneurship, and so on. The presence of such stable factors mark certain European countries as constantly attractive for potential immigration. By combining the given factors and examining Europe, for instance, certain trends can be observed—the youth emigrates from post-transition countries, especially rural areas, and heads westward in search of jobs. Key conundrums Europe (especially post-transition countries) faces are connected to finding solutions (and reasons that cause them as well) for aforementioned issues related to internal and international migrations—the focus of the section Migrations - a contemporary process of utmost importance will lie on the topic of migrations in post-transition societies, discussion, and problem-solving.
POLOVI NASELJENOSTI
KLJUČNA PITANJA: Kojim bi se mjerama mogli usporiti ili zaustaviti trendovi polarizacije razvoja u Hrvatskoj? Kako bi se moglo zadržati stanovništvo demografski perifernih područja? U demogeografiji polovi označavaju krajnosti u koncentraciji stanovništva na određenom prostoru, a ujedno i u gustoći naseljenosti. Uobičajeno, polovi prostornog razvoja, pa tako i polovi naseljenosti, temelje se na dominantnom diskursu centar-periferija. Problematika kojom se bavi ova sekcija jesu prostorne zakonitosti uvjetovane nepravilnim redom veličina naselja, neujednačenim razmještajem naselja, različitim socio-ekonomskim čimbenicima i nepovoljnim demografskim kretanjima. Osim isticanja same problematike, ovom sekcijom se želi ukazati na mjere revitalizacije ruralnih i perifernih područja Hrvatske i njihove razvojne potencijale sukladno njihovim prostornim obilježjima. Značajke razmještaja stanovništva, pored širokoga prirodno-geografskog okvira, snažno su uvjetovane socio-ekonomskim čimbenicima. Zbog toga, suvremeni neravnomjeran prostorni razmještaj stanovništva odraz je recentnog stanja i trendova, ali i stalnog prilagođivanja ljudi različitim prirodnim i socioekonomskim uvjetima. Općenito, prostor Hrvatske je karakterističan po izraženoj koncentraciji stanovništva u najvećim urbanim središtima i okolnom gravitacijskom području, a istovremeno i po širenju depopulacijskih prostora. Postupnim jačanjem procesa industrijalizacije, u Hrvatskoj je jačala urbanizacija koja je uzrokovala masovna preseljavanja iz sela u gradove (ruralni egzodus). Istovremeno, procesom litoralizacije stanovništvo se koncentriralo u obalnim područjima koja su u recentnom razdoblju izrazito zahvaćena procesom turistifikacije što je pospješilo daljnji razmještaj stanovništva odnosno polarizaciju naseljenosti. Pri tome, preseljavanja imaju izraziti selektivni karakter – što je vidljivo u strukturi tog stanovništva po dobi i spolu. Preseljavanja su, osim depopulacije, uzrokovala starenje stanovništva i smanjenje prosječne veličine kućanstava. Uz sve to, dugotrajno i povremeno vrlo intenzivno iseljavanje nepovoljno se odrazilo na prirodno kretanje stanovništva i promjenu biološke strukture stanovništva. Zbog toga je potencijal mladog bio-reprodukcijskog i radno-sposobnog stanovništva u ruralnim i perifernim područjima značajno smanjen. Kako pristupiti razvoju tih područja? Kako pored rastućih gradova i širenja gradskog načina života u okolicu, zadržati stanovništvo (posebno mlado) u ruralnim i perifernim područjima? Činjenica je da je ravnomjerniji regionalni razvoj, a unutar njega skladniji razvoj mreže naselja, jedan od temeljenih strateških ciljeva Hrvatske. No, s obzirom da je suvremeni razvoj Hrvatske opterećen izrazitim disparitetima na svim prostornim razinama, postavlja se pitanje mogu li se težnje za ujednačenijim regionalnim razvojem, u nepovoljnim demografskim uvjetima, uopće ostvariti.
PROSTORNO – VREMENSKE STRATEGIJE I PROJEKCIJE
KLJUČNA PITANJA: Kakvi su trendovi promjena demografskih struktura u svijetu u usporedbi s onima u Hrvatskoj? Kakve bi se demografske mjere mogle primijeniti s ciljem promjene demografske strukture u Hrvatskoj? Populacijske politike – primjeri dobre i loše prakse u svijetu i Hrvatskoj? Projekcije moguće demografske budućnosti određenog prostora su jedne od polaznih osnova za oblikovanje strategija koje bi doprinijele budućem društvenom i ekonomskom razvoju na tom području. Demografsko stanje određenog prostora je jedno od temeljnih čimbenika pri planiranju ekonomskih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih kapaciteta te je stoga projiciranje budućih demografskih procesa i struktura od velike važnosti zbog oblikovanja različitih makroekonomskih politika, posebno u uvjetima niskonatalitetnog područja kao što je Hrvatska. Osnovna nit vodilja kod izrade demografskih projekcija nije prikazati što će se sigurno dogoditi, već što bi se moglo dogoditi ukoliko se trenutni (za trenutno stanje se uzima početna godina izrade projekcija) demografski trendovi nastave. Demografski procesi su dugoročni, kako u nastajanju, tako i prema budućim učincima te je stoga na temelju prošlih dugogodišnjih demografskih kretanja, trenutačnog stanja i očekivanih promjena u normalnim razvojnim uvjetima, moguće projicirati buduća demografska kretanja, odnosno moguću demografsku budućnost zemlje. Teško je postaviti objektivne osnovne hipoteze kod projiciranja budućih demografskih kretanja ukoliko nismo upoznati s prošlima. Demografska kretanja su preduvjet razvoja određenog područja, ali isto tako mogu biti i velika ograničenja. Prostorno – vremenske projekcije bi prikazale moguću demografsku budućnost zemlje (u ovom slučaju Hrvatske) kroz određeni period na temelju kojih bi se izradili strateški dokumenti u kojima bi bile dane preporuke, smjernice i predložene potrebne mjere kojima bi se osigurala obnova demografski ugroženih područja te postigao održivi demografski razvoj u budućnosti. Kao primjer potrebnih mjera možemo spomenuti od kolike su važnosti pronatalitetne politike u društvu na primjeru Hrvatske koju karakteriziraju depopulacijska obilježja već duži niz godina. Demografska struktura i procesi su različiti u svakom području, stoga je u skladu s tim, mjere i akcije potrebno prilagoditi njihovoj demografskoj situaciji.
SVE OSTALE DETALJE O KONGRESU
PREUZMITE OVDJE